Zalisci – mit, legenda, parkirno mjesto

Kad pričamo o Chodi, teško je ne spomenuti – zaliske. To nisu obični zalisci, to su institucija. Toliko su duboki da Google Maps traži dopuštenje da ih prikaže. Ljudi s Balkana imaju čelo, Choda ima pistu. Tamo ne slijeću misli, tamo slijeću avioni.

Njegovo čelo je toliko prostrano da na njemu možeš:

• parkirat Golfa,

• organizirat manji koncert,

• postavit solarne panele.

Frizer mu više ni ne postavlja pitanje “kako šišamo?” — sad samo kaže “obrve da ti sredim?”. A zalisci? Oni su povučeni s tržišta, emigrirali negdje u bolji svijet.

“Moji zalisci nisu otišli, oni su dali otkaz.”

— Choda, iskreno

Ali realno — iako kosa odlazi, samopouzdanje ostaje. Nema laži, nema skrivanja. Choda ne koristi filtere, ni kape, ni zamke. On se suočava sa svakim danom, svakim čelom, svakim refleksom u ogledalu — kao šef.

Kosa možda pada, ali content raste.